|
Pre svega,
morao bih da počnem opaskom da je novi Ustav Republike Srbije
"donošen" (o njemu i potrebi donošenja raspravljano) ravno š e s t
godina, a zatim donešen za odprilike - šest dana. Koliko će vredeti
- vreme će pokazati, ali bojim se i problemi koje će sobom doneti.
Očigledno je da je proizvod i produkt političkog tala svih
Skupštinskih stranaka, te da će kao takav i predstavljati upravo -
trenutnu (čitaj dnevnu) političku artikulaciju i poslužiti u tu
svrhu.
Ako je reč o tome da li deci dopustiti ono u čemu uživaju ili šta je
dobro - svaki roditelj - znaće odgovor. Ako je reč o tome šta je
loše ili gore - svaki političar znaće odgovor - najbolje je ono što
njemu odgovara. To je, na žalost, dilema u kojoj smo, zahvaljujući
(vrlo paradoksalno!) - našim glasovima. A ni kompromis, još manje
konformizam, nisu niti bi trebalo da budu - rešenje.
Ovim aktom ne samo da se ne rešava "problem Kosova", kako svi
politički akteri žele da prikažu, već se prenebregava činjenica da
Kosovo ni faktički, ni pravno više NIJE DEO TERITORIJE SRBIJE. To
nije moja teza, još manje moja želja, (moji su poreklom s Kosova, s
toga bih najmanje JA TAKO NEŠTO ŽELEO!) već proizvod i produkt
prethodne, a zatim i potonje politike "nerada" - na tom problemu,
kao između ostalog i na mnogim drugim.
To što će neko NAPISATI da je teritorija njegova - ne znači ništa. Ali to
da postoje Međunarodni ugovori, sporazumi i dokumenti s takvim
značajem, je VAŽNIJE. Ako nisam jasan - Dejtonski Sporazum je nudio
nepromenljivost granica. Takav stav je potpisala i Međunarodna
zajednica. Nacionalne granice jesu (jedan) činilac i faktor (ali ne
JEDINI!) koji pruža mogućnost osamostaljivanja - uz međunarodne
garancije.
( Ono što je Đinđić kao predsednik Vlade Srbije uspeo da PRAVILNO postavi
Međunarodnoj zajednici - jeste PROBLEM, koji glasi ILI DEJTON (onda
Kosovo ostaje u sastavu Srbije) ILI NACIONALNE GRANICE (onda Kosovo
ide, ali se PRIPAJA REPUBLIKA SRPSKA (to je odrađeno s M. Dodigom iz
RS)!). To je "postavio" uz pomoć Šredera, Fišera i drugih iz
Nemačke. Nikada mi neće biti jasno - zašto NIKO nije nastavio tu
politiku, jedinu - s izgledom na uspeh. A onda su ga ubile -
PATRIOTE!?)
Dakle, trebalo je prvo odraditi POSAO!
Dalje, ni jednim delom, tj članom ili stavom ne predviđa postojanje
SPECIJALNOG SUDA. Predviđa sudove "opšte i posebne nadležnosti".
Možete reći da se to može regulisati i zakonom o sudovima i -
složiću se, pod uslovom da se to i dogodi, uz vrlo veliku
verovatnoću da se SPECIJALI SUD - ukine.
Ali šta s odredbom o određivanju trajanja pritvora od prvostepenog
Suda na 3 meseca, uz produžetak na još 3 meseca od višeg Suda? Ne
znači li to da će se pustiti iz pritvora i Đinđićeve ubice!? Ili
mislite da će i to zakon da "pokrije"? Zakon ne može VIŠE od Ustava!
Ovde se ne radi samo o ovom, već i budućim procesima koji su vrlo
dugotrajni (i koji će OBESMISLITI SVAKI SLOŽENIJI PROCES, kakvi su
gotovo svi procesi iz oblasti ORGANIZOVANOG KRIMINALA!)
Ako bih govorio o potrebi donošenja Ustava, ni za slovo nisam dalje od
onog što se zove USTAVOTVORNA SKUPŠTINA. Ni jedan organ ne može sam
sebi da ODREDI VLAST - pa ni Skupština. To je suština. Ustavotvorna
Skupština radi na Ustavu, donese ga i RASPUŠTA SE, a zatim slede
PARLAMENTARNI izbori. Tek tada, Parlament, s ONOLIKO PRAVA KOLIKO MU
USTAV NALAŽE I - RASPOLAŽE. Tako se pravilnije i DELI VLAST na
ZAKONODAVNU, SUDSKU I IZVRŠNU (a takva, USTAVOTVORNA se ne ukazuje
kao potreba na DUŽI VREMENSKI PERIOD, tj takvi Ustavi TRAJU). Kod
nas Ustavi traju u proseku po 15 - 16 godina, dok se po evropskim
zemljama menjaju na 100 godina. Naravno, uz mogućnost amandiranja.
Ovaj novi Ustav Republike Srbije (bez ijedne šanse za recimo izražavanje
monarhističkih tendencija, i bez pitanja građana šta recimo o tome
misle (inače, nisam ni izričit republikanac, ni monarhista)), po
načinu promene - takozvani "tvrdi" Ustav, menjaće se vrlo teško, uz
mogućnost raspisivanja referenduma, ali neke odluke i bez
referenduma, tzv kvalifikovanom "dvotrećinskom većinom". Ali ne
znači da neće biti promenjen, već naprotiv - vrlo brzo biće to
REALNA POTREBA, uskladiti FAKTIČKO I PRAVNO STANJE, koje se ovim
Ustavom zanemaruje.
I nešto još važnije: do sad smo imali proevropske zakone - koji su ne
primenljivi ili se ne primenjuju, sada ćemo imati novi, navodno
proevropski Ustav. Pitam se, ali i Vas - koliko će nam ZAISTA BITI
BOLJE? I šta je to - konkretno!? Ne čini li Vam se da smo opet u
izboru između KURTE i MURTE!?
ILI MOŽDA IPAK UPOZNAMO I N
O V O L I C E SRBIJE!?
Ja neću na referendum, a VI? |