Manastir je zadužbina kneginje Milice i kneza Lazara.
Gradnja je počela 1388-1389.g. a živopisana je od 1402. do
1405. godine. Kneginja Milica je posle Kosovske Bitke
primila monaški postrig i sa sestrinstvom , uglavnom
udovicama izginulih srpskih ratnika , kao monahinja Evgenija
, počinje istoriju Ljubostinje. Na pragu crkve je uklesan
protomajstor Borović Rade , a živopisao je monah Makarije ,
brat mitropolita Jovana. Malo je sačuvanih živopisa , kao
što su Hristova čuda i sv. Sava i sv. Simeon Nemanja. Po
predanju manastir je izgrađen kao spomen na mesto , gde je
kneginja Milica prvi put srela kneza Lazara , na dan Svetog
arhiđakona Stefana , kome je prvobitno bila i posvećena
kapela na mestu današnjeg Ljubostinjskog hrama. Ovde su
sahranjene knjeginja Milica i Jefimija , žena despota Uroša
Mrnjavčevića. Oko 1732.g. pominje se duhovnik Arsenije koji
vodi neku vrstu bogoslovsko monaške škole. Oko 1790.g. je
paljen od Turaka, a 1799.g. ponovo obnovljen. |